Zaustavni put vozila
Što je zaustavni put vozila?
Autoškola Capitol Hill Zagreb
Zaustavni put vozila globalno je podijeljen na put reakcije i put kočenja.
U prvom dijelu videa zaustavng put, vozila prolazi zaustavnu dužinu bez usporenja (put reakcije) koja u prosjeku traje 1 sekundu. Dužina ovisno o psihofizičkim sposobnostima vozača i tehničkoj ispravnosti kočionog sustava. Može biti produljena zbog nepažnje ili psihofiziče nestabilnosti ( opijati ili starosne dobi ). Vrijeme odziva kočnica je vro malo i iznosi svega 0,2 sec kada je sustav ispravan. Iza tog nastupa kočenje čija dužina ovisi o kvadratu brzine (V) i (f) koeficijentu prijanjanja guma za podlogu. Sam koeficijent je složen ovisan je o vrsti i stanju podloge, te guma i njihovom stanju. Ako se zanemari put reakcije, vozač je u zabludi da je put kočenja ujedno i zaustavni put vozila.
Formula za izračunavanje zaustavnog puta glasi Lz = V x t/3,6 + V2/254 x f
Vrste podloge i kofijijent;
- mokar led………………0,15
- led…………………………0,20
- mokar snijeg…………..0,3
- snijeg, blato……………0.4
- makadam……………….0.5
- gladak asfalt………….. 0,6
- mokar grubi asfalt…… 0,7
- grubi asfalt……………..0.8
Put kočenja dijeli se i po načinu usporenja na:
- forsirano
- slobodno kočenje
U oba slučaja najbitnija je početna brzina prije kočenja i koeficijent prianjanja.
Dok se forsirano zasniva se na maksimalnom usporenju od početka do krajam, slobodno kočenje obavlja se postupno s manjim usporenjem na početku i kraju s toga je duže. Fizikalne formule su složene i služe za analizu pojedini faktora. Za praktičnu primjenu prikladnija su uvježbavanja s prepoznavanjem stvarne dužine od neke fiksne točke. Većina vozača lako će prepoznati dužinu zaustavnog puta za manje brzine, dok to samo rijetki mogu i za velike ovisno o uvježbanosti. Vožnja je pravilu vještina u kojoj je iskustvena metoda najvažnija. Kada se smanji koeficijent prianjanja, za približno toliko treba smanjiti brzinu prije početka kočenje, da bi put kočenja ostao približno isti. Dužina zaustavnog puta prije svega ovisi o kvadratu brzine, premda se ne smije zanemariti koeficijent prianjanja i nagib. Opterećenje vozila mijenja kočioni efekt kočnica. Za veće opterećenje potreban je jači pritisak na pedalu kočnice. Usporedi tablice!!!
U prometu na cestama u primjeni je najčešće slobodni način kočenja koji se očituje s postupnim povećanjem pritiska pedale kočnice a pri kraju se lagano otpušta do momenta kad se vozilo zaustavlja otporom kotrljanja. Približavanje se obavlja lagano s dovoljno prostora za korekciju. Važno je napomenuti da forsirani oblik kočenja vozač može primijeniti samo u slučaju nužde za situaciju koju nije mogao predvidjeti. Zbog vozila iza sebe, sigurnosti putnika i mogućnosti nastanka lančanog sudara. To je osobito bitno na vlažnom i klizavom kolniku kada vozilo može proklizati. Kao i izbjegavati naglo kočenje u zavoju. Ako se krećete iza većeg vozila koje smanjuje preglednost povećajte razmak. Vožnja u koloni zahtjeva praćenje nekoliko vozila ispred.
Upamtite dužina preglednosti nikada ne smije biti kraća od zaustavnog puta. Kada ste u koloni , a ispred sebe uočite stop svjetla bez oklijevanja premjestite nogu na kočnicu. Tim smanjujete vrijeme reakcije i upozoravate vozače iza sebe o mogućem usporenju.
Uslijed razlike početne brzine u kočenju i kolebanja zbog neprepoznavanja opasnosti pri naglom približavanju zapreci, često je razlog naleta na zaustavljeno vozilo ili kolonu koja se zaustavlja.
