Vozačko iskustvo

vozačko iskustvo

Vozačko iskustvo teško je definirati zbog toga što to nije samo staž u upravljanju vozilom, premda je sastavni dio  stjecanja iskustva.

Za početak uzimam dvije teze:

  • 1.) Upravljanje vozilom je vještina
  • 2.) Rutina je u brzom prepoznavanju  promjena i donošenju ispravne odluke

Vještinu možemo definirati kao točno i brzo izvođenje neke radnje i postiže se uvježbavanjem. Različite radnje moraju biti u potpunosti sinkronizirane ( za izbjegavanje iznenadne zapreke automatska primjena kočnice i spojke uz korekcije pravca i kontrolu vozila ) i djeluju kao uvjetni refleks. Djelomično se postiže uz dugotrajnu vožnju a u potpunosti savladava u specijalnom treningu na posebnoj površini. Za složenije radnje potrebno je u potpunosti ovladati procjenom vlastitog gabarita ( parkiranje ) i dinamikom kretanja u prostornim uvjetima (obilažene i pretjecanje).

vozačko-iskustvo
Prepoznavanje okoline i uvjeta kao i ponašanja drugih sudionika ostvaruje se percipiranjem i primjenom pravila defanzivne vožnje ( uoči+ prepoznaj+ pravodobno reagiraj). Improvizacije u prometu uz nepoštivanje prometnih pravila, stvaraju loše navike koje se brzo usvajaju i grade incidentnog vozača bez obzira na njegov staž. Ako se uz iskustvo podrazumijeva i sigurnost, onda se valja potruditi kako bi uz povećanu vještinu stvorili pozitivne navike da nam daljnja vožnja ne bude opterećenje, nego ugodno putovanje za nas i naše putnike. Nasuprot tome dugotrajan staž ne znači i adekvatno iskustvo jer ono ne dolazi smo po sebi. Ono se mora postupno graditi s pozitivnim navikama. Stil vožnje s učestalim improvizacijama u stvaranju nekih novih pravila, imitacijom ne discipliranih vozača ima za posljedicu stvaranje incidentnog vozača. Takva vožnja dolazi na naplatu u otežanim uvjetima kad vi ili netko drugi nije u stanju izbjeći konflikt.

Ne izaziva svaki prekršaj automatizmom i sudar, ali učestalo kršenje pravila stvara krivu naviku koja vodi k tome.

Vozačko iskustvo