Automatski mjenjač: Osnove vožnje s automatskim mjenjačem
AUTOŠKOLA CAPITOL HILL ZAGREB
Automatski mjenjač u vozilu, u današnje vrijeme nije novitet. U autoškoli niste imali priliku se upoznati s takvim vozilom. To je zato što bi nakon položenog ispita s automatskim mjenjačem umjesto klasičnim mjenjačem, morali nakon 10 odvoženih sati ponovo na ispit. Stoga par riječi i uputa o razlikama u vožnji s automatskim mjenjačem. S njima ćete se susretati, a vrlo su bitne.
AUTOMATSKI MJENJAČ I OSNOVE U VOŽNJI
Osnovno je da se vozilo ne može pokrenuti ako noga nije na papučici kočnice, slično kao kod mopeda i skutera. Ako motor nije u pogonu, nije ni moguće pomicanje ručice mjenjača. Da bi ste mogli odabrali jednu od opcija, morate pritisnuti radnu kočnicu i prekidač na ručici mjenjača. Za kretanje unaprijed odaberite položaj (D), za nazad položaj ®. Za svo to vrijeme morate držati radnu kočnicu. To znači da otpuštanjem radne i pomoćne kočnice vozilo kreće bez uporabe papučice gasa. Isto tako prije gašenja motora morate ručicu mjenjača postaviti u položaj (P) parking a preporuka je i aktiviranje pomoćne kočnice. Na taj način će te osigurati vozilo od samopokretanja i omogućiti sustavu zaključavanje vozila. Parkirna kočnica je električna i djeluje na sve kotače. Otpuštanje je moguće samo dok je pritisnuta radna kočnica i dok motor radi. Položaj (N) koristi se za zakretanje kotača u željenom smjeru kada je vozilo zaustavljeno ili za dužeg stajanja na ravnom terenu. Zakretanje kotača u mirovanju uz korištenje radne kočnice, opterećuje upravljački mehanizam. Pa to treba izbjegavati.
Za razliku od vozila s klasičnim mjenjačem usporavanje motorom je dugotrajno i u gradskom prometu nezamjetno, pa za svako usporavanje morate koristiti kočnicu do potpunog zaustavljanja . Za vrijeme stajanja nije potrebno prebacivanje u (N) neutralan položaj pogotovo ako su ona kraća, a nikako u vožnji jer to oštećuje automatski mjenjač. Prilagodbu brzine za ulaske u zavoj ili skretanja na raskrižju potrebno je obavljati daleko ranije nego kod klasičnog mjenjača jer izostaje usporenja motorom. Procjena brzine preko buke i tona motora, zbog nižeg stupnja više nije moguća, potrebna je kontrola brzinomjerom. Za razliku od klasičnog mjenjača, automatski mjenjač radi na nižem broju okretaja pa je i buka daleko manja. S druge strane su to i vozila više kategorije, pa vas ta kombinacija može lako prevariti u donošenju procjene brzine. Za duže kontinuirano spuštanje niz strminu ( npr. sa Sljemena) ili nekog većeg brda koristite opciju (M) manual, kojom možete dugotrajno usporavati nižim stupnjem, bez duže uporabe radne kočnice koja bi se u tom slučaju mogla pregrijati i trajno oštetiti.
Kada lijevom nogom prestanete tražiti spojku prilikom zaustavljanja, upravljanje vozilom s automatskim mjenjačem postaje novi užitak.
